Poraz od Istre, sezona za zaborav
U zadnjem kolu B1 lige Zapad, košarkaši Krka ugostili su najveće iznenađenje prvenstva, momčad Istre iz Poreča. Porečani su zasluženo, uz veliki trud uprave i svih igrača izborili plasman u A2 ligu, te im na tome čestitamo.
Vratimo se utakmici koja se igrala u nevjerojatnom terminu, u petak 20:30, vrijeme našeg treninga. Zašto, pitate se? Nitko na to pitanje ne zna odgovor osim onog koji je to i dogovarao s Porečanima. Utakmica se po rasporedu trebala igrati u subotu oko 16 ili 17 h, no ipak je odlučeno da se preskoči tjedni trening (opće je poznato da igračima teško padaju treninzi petkom, s obzirom da nakon treninga obično do sitnih sati ostanemo razgovarati o pristupu i taktici za utakmicu koja nas čeka) te u isto vrijeme odigra utakmica. No, to nebi bilo toliko čudno da taj podatak nije izmaknuo treneru pri informiranju pojedinih igrača o vremenu odigravanja utakmice. Ne čudi, s obzirom da mu je još par podataka izmaknulo, jer baš na dan utakmice promijenila su se pravila B1 liga u RH, pa je tako potrebno da u igri kroz cijelu utakmicu bude jedan kadet, 96 godište ili mlađi. Šteta, taj podatak je možda poremetio planove trenera, koji je silno htio još jednog igrača u rotaciji.
Svjedočili smo nevjerojatno brzim, moglo bi se reći letećim, izmjenama na parketu, i teško je bilo pohvatati koji je od 7 (čitaj SEDAM) igrača bio u igri, a koji na klupi. U urnebesnoj utakmici, naši su košarkaši vodili nijednom, a gosti zahvaljujući vrlo raspoloženoj trećoj momčadi, koševe postizali manirama Euroligaških iskusnjara. Naime, Istrani su u Krk došli bez osam glavnih igrača, i ipak ovo gostovanje, na našu nesreću, nisu shvatili kao izlet. Mi smo naime nastupili u sastavu Kruljac, Mosković, Bakarčić, Tijan i Nešić, s produženom klupom, Tepić i Hajdarević. Utakmica je završila rezultatom 55:72, gosti su u trećoj četvrtini vodili 33:63, nakon toga su počeli sa egzibicijama, te se vodstvo istopilo na podnošljivih 17 razlike. Krasna serija poraza naših, dok Phil Jackson i dalje gazi sve pred sobom, pa je tako pitanje vremena kada će za petorku tražiti igrače u obližnjem kafiću ili baušteli. Ipak neka se ne ponadaju, bez škole košarke teško će se zadržati u ekipi. Igrat će samo u nuždi. Naime, škola košarke Phila Jacksona prepoznatljiva je svugdje u RH, i zaista je privilegija i čast gledati igrače koje je odgajao kako svakim potezom šarmiraju i bez daha ostavljaju mnogobrojnu publiku.
Samo još mali osvrt na sezonu i pozdravit ću vas.
Početkom listopada na pripreme je krenulo 16 igrača punih entuzijazma, želje i volje za treniranjem i dokazivanjem novom treneru. Tijekom priprema priključila su se još trojica, pa je tako zavidan broj mladih ljudi bio zapažen na lokalnom nogometnom igralištu kako naporno rade pod, mora se priznati, stručnim vodstvom trenera Sekovanića. No, kako se prvenstvo bližilo pripreme su bile sve teže, i par je igrača odustalo. Ipak, ostalo nas je 15tak (10 seniora, i 6 mlađih), sasvim dovoljno da preživimo sezonu čak i ako nas pogodi epidemija ptičje gripe. Ptičju gripu smo preživjeli, ali režim Dragog Vođe, preživjelo je samo 5 seniora koji imaju školu košarke i STATUS u klubu. Ostali su na ovaj, ili onaj način potjerani, suspendirani, ogorčeni otišli iz kluba. Veliko zajedništvo u ekipi sad je samo prošlost, treninzi su teška depresija (jedan igrač je viđen kako u hlačicama drži metalni predmet, sličan žiletu, ZLU NE TREBALO), a rezultati su jasno, senzacionalni. 2 pobjede i 8 poraza. Pobjedili smo iznimno jake suparnike, Kraljevicu i Opatiju, od ostalih izgubili. Eto, nadamo se da će nova sezona biti bolja, te da će plodovi našeg mukotrpnog rada ipak biti vidljivi. Teško, s obzirom da rad nije mjerilo, nego STATUS.
Eto, toliko od mene, hvala svima koji su pratili blog (lajkajte ga malo, zaslužio sam :-)), bit će sljedeće sezone još bolji (samo da ga poštede Anonymousi), kao što će biti i naš Krk. Sa ili bez Anonymousa, vidjet ćemo!